UTSICI IZ RADIONICE:
„...GOLEMA RABOTA...“
Ushićenje i radosna lica dece koja, nakon napornog rada, ugledaju
oživljene junake svog animiranog filma, povelo je i mene stazama
koje krči Miki
Simonović iz ŠAF-a Vranje. Tamo gde je on, uvek je puno dece, a i posla.
I ovde, u Jagodini, na radionici kod Marije Vulić i Žarka Petrovića
bila je ...GOLEMA RABOTA... ali trud se isplatio. Deca su se družila,
sprijateljila
(kako je danas u modi da se kaže, učinila „nenasilnu komunikaciju“),
a ponešto i naučila.
Ako me pitate zašto sam na ovim stazama, reći ću vam iskreno... Ovo
je VIRUS ANIMACIJE... I nadam se da će i vas, koji možete pomoći ovakve
radionice, dokačiti ovaj virus.
Vito Petrović
Voditelj LAF – Lozovik
U jagodinsku školu animiranog filma sam krenula prošle godine.
Tu sam naučila mnogo zanimljivih stvari o animaciji. Tokom cele nedelje
smo se družili i pravili film sa drugarima iz Vranja, Lozovika i Čačka.
Ove subote je naša premijera animiranog filma „Džak pun animacija“!
Jovana Jovanović, 12 god. – Jagodina
Šta je to uopšte animacija? Reč, pojam koji na prvi pogled izgleda vrlo
prosto, beznačajna... Ali to je jedan novi svet, svet kreativnosti, mašte
i lepote.
Svet animacije sam upoznala pre tri godine i zaljubila se u njega. Upoznavanje
je bilo vrlo jednostavno – videla sam poster na kome je pisalo „Centar
animiranog filma“ i neka sil u meni me je privlačila da odem da malo
proučim značenje tog postera. Tako sam postala deo njih – deo tih divnih
ljudi. Za te tri godine bila sam u Vranju, Nišu i sada sam u Jagodini.
Tokom sedam čarobnih dana uspeli smo da napravimo film „Pun džak animacije“
pomoću tehnike kolaža, plastelina i crteža. Društvo je najbolje kao i
prostor u kome radimo. Vlade Stanić, moj mentor, će u srcu zauvek ostati
mlad, bez obzira na svoje godine. Miki Simonović ponekad voli da viče,
ali svi mu opraštaju jer tu viku obično mi izazovemo. Marija brine o
nama kao da smo njena dečica. Brižna je i nežna, a njen osmeh puno toga
govori. Vita baš voli da fotografiše i to me ponekad nervira, ali zato
odlično govori strane jezike.
Jagodina, kao grad, je vrlo lepa. Dom u kome boravimo nije baš kakav
sam očekivala, ali ipak izdržavamo bez vrata wc-a. Na žalost, za 2 dana
idemo kući, ali verovatno ćemo ovde ponovo doći i već se radujem tom
dolasku.
Katarina Pantović, 12 god. - Čačak
U ovu radionicu sam došla sa drugaricom da bih svoj raspust
učinila lepšim i zabavnijim i da bih nešto naučila. U ovoj našoj dragoj
radionici sam naučila dosta toga o vrstama filmova. Takođe sam upoznala
dosta novih drugara iz drugih škola filma. Svi su dobri drugovi i jako
su talentovani.
Tu je Marija koja nam pomaže i jako je fina. Zatim Vita koji vodi računa
o svojoj deci i stalno fotografiše. Tu je i čika Miki koji je malo strožiji
i uvek podvikne kad se mi smejemo umesto da radimo, ali jako je duhovit.
U radionici postoje tri tehnike: plastelin, kolaž i crtež. I svima bih
preporučila da nam se iduće godine pridruže.
Milica Pipović, 11 god. - Jagodina
Animacija je moja zanimacija. Član sam LAF-a (lozovički animirani
film). Moj brat je počeo da se bavi animiranim filmom, pa sam i ja odlučila
da se isprobam u tome. Sa drugovima iz škole sam napravila film „Milica
i Milan“. Odmah sam shvatila da je animiranje težak posao, ali nama je
bilo malo lakše jer smo radili sa lutkama. U Jagodini nam je lepo, naučili
smo mnogo toga što nismo do sada znali, ali ne samo to, već smo i upoznali
mnogo novih drugara iz drugih radionica animiranog filma – Vranje, Čačak,
Jagodina.
Milica Životić – Lozovik
U JAF sam došla da bi se družila i upoznavala sa decom iz drugih gradova
Srvije kroz crtanje i stvaranje filmova.
Ja sam se prijavila jer me je nastavnik likovnog, Kan, naterao. Prvo
sam mislila da je dosadno, ali sada vidim da sam pogrešila jer je ovde
super druženje. Upoznala sam mnogo drugara i vrlo mi je bilo zabavno
ovih pet dana. Omiljeni učitelj bio mi je čika Miki, ali ni drugi nisu
bili loši.
Juče smo bili na malom izletu i išli smo u manastir Manasiju i na Lisinu
reke Resave. Bilo je super, a čak smo imali i ručak pored vodopada. Ja
sam oduševljena ovim događanjima i nadam se da ćemo dobro proći na premijeri.
Prvi put dolazim u JAF i nadam se da ću doći i sledeće godine.
Petra Jelača, 12 god. - Jagodina
Crtanim filmom sam počela da se bavim zato što jako volim
da crtam, a i zato što je to vrlo zanimljiv, ali ipak i težak posao.
Sa drugovima iz Lozovika sam napravila film „Milica i Milan“. U Jagodinu
sam došla sa namerom da naučim sve o animiranim filmovima i da se, što
je najvažnije, družim i upoznam nove drugare. Naporno je raditi crtane
filmove, ali je posle lepo gledati kako si u nečemu uspeo. Nastaviću
da se bavim crtanim filmom jer je to jedno novo iskustvo u kome možeš
da pokažeš da si najbolji.
Slađana Lekić - Lozovik
Sa animacijom sam se susrela u letnjoj radionici animiranog
filma na predlog nastavnika likovnog. Radionica traje nedelju dana i
svakog dana smo radili od 9 do 13 časova, ručali pa bismo imali slobodno
vreme do 4, pa bismo radili do 9. Imali smo i ekskurziju do manastira
Manasije i Lisina gde smo videli velike vodopade. U ovoj radionici smo
upoznali mnogo drugara kao i njihove učitelje. Napravili smo lepe filmove
i svako je dao sve od sebe. Vidimo se sledeće godine.
Teodora Simonović, 12 god. - Jagodina
Utisci o radionici:
Moje razmišljanje….
Stefan Ristić, 15. god. OŠ “ Goran Ostojić”
Pa eto, dođe vreme da se i mi, jadodinci, malo naučimo kako
se pravi animirani film.
Ne znam otkud i zašto je ova škola ovde, ali mi je drago. Tako, jednog
dana sam samo čuo da sam upisan na “seminar animiranog filma” (kako sam
obavešten). U početku mi je to zvučalo pomalo glupo, jer bi mi oduzelo
nedelju dana raspusta. Da , volim animirane filmove, ali mi seminar ne
zvuči privlačno. Ipak pristao sam da dođem.
Prvi susret me je oduševio, kada sam video sa kime ću da radim. Prvi utisak
je vrlo važan a čika Miki je pokazao da je veoma inteligentan čovek.
Sledećeg dana je krenulo kreiranje priče i likova. Istina je , više sam očekivao
ali sam tek kasnije shvatio da je to prvi crtani koji svako od nas crta. Većina
dece koja su došla ne zna dovoljno dobro da crta. Naravno nas reditelj stalno
nam je govorio kako nije važno toliko crtanje koliko tajming.
U našoj učionici koju sm ja , prvog dana nazvao “mučionoca”, stalno ima šale.
Ali nekada nastanu mali sukobi interesa reditelja i crtača, tako da se mi stalno
pitamo: “ Zašto smo se prepustili ovoj torturi?” A onda dođu trenuci sa dosta
šale i radosti.
Mene je čak Miki jednom iskritikovao kako najsporije radim i kako se ne trudim,
ali je to bilo samo zbog jednog nesporazuma. A ja mogu reći da se najviše trudim
(he-he). Čuli smo da Miki planira da vodi nas četvoro u Vranje na međunarodnu
radionicu
animiranog filma, a ja se nadam da ću to biti ja.
Pa , da ne dužim više, nego da kažem da je ovo veoma dobro za učenje i napredovanje.
Treba imati još ovakvih škola u Srbiji.
Ja se još mogu zahvaliti ljudima koji su ovo omogućili.
Aleksandra Đorđević, 11 god. OS “Rada Miljković”
Počelo je kada me je drugarica preporučila nastavnici za školu
animiranog filma. U početku mi je bili dosadno, jer smo slušali dosadna
predavanja i “dosadnog “ Mikija. Drugi dan je bilo malo bolje , smišljali
smo koja bi tema mogla biti najbolja a da se vezuje za Jagodinu. Već
trećeg dana promenila sam mišljenje o svemu i jako mi se dopalo. Sada
mi je žao što sam mislila takve gluposti i što Miki ide tako brzo. Jedva
cekam da vidim film u koji sam uložila sav svoj trud.