Skola animiranog filma JAF - Jagodina
Autentik Top Lista

 

UTSICI IZ RADIONICE:


„...GOLEMA RABOTA...“
Ushićenje i radosna lica dece koja, nakon napornog rada, ugledaju oživljene junake svog animiranog filma, povelo je i mene stazama koje krči Miki Simonović iz ŠAF-a Vranje. Tamo gde je on, uvek je puno dece, a i posla.
I ovde, u Jagodini, na radionici kod Marije Vulić i Žarka Petrovića bila je ...GOLEMA RABOTA... ali trud se isplatio. Deca su se družila, sprijateljila (kako je danas u modi da se kaže, učinila „nenasilnu komunikaciju“), a ponešto i naučila.
Ako me pitate zašto sam na ovim stazama, reći ću vam iskreno... Ovo je VIRUS ANIMACIJE... I nadam se da će i vas, koji možete pomoći ovakve radionice, dokačiti ovaj virus.

Vito Petrović
Voditelj LAF – Lozovik

U jagodinsku školu animiranog filma sam krenula prošle godine. Tu sam naučila mnogo zanimljivih stvari o animaciji. Tokom cele nedelje smo se družili i pravili film sa drugarima iz Vranja, Lozovika i Čačka. Ove subote je naša premijera animiranog filma „Džak pun animacija“!
Jovana Jovanović, 12 god. – Jagodina
Šta je to uopšte animacija? Reč, pojam koji na prvi pogled izgleda vrlo prosto, beznačajna... Ali to je jedan novi svet, svet kreativnosti, mašte i lepote.
Svet animacije sam upoznala pre tri godine i zaljubila se u njega. Upoznavanje je bilo vrlo jednostavno – videla sam poster na kome je pisalo „Centar animiranog filma“ i neka sil u meni me je privlačila da odem da malo proučim značenje tog postera. Tako sam postala deo njih – deo tih divnih ljudi. Za te tri godine bila sam u Vranju, Nišu i sada sam u Jagodini. Tokom sedam čarobnih dana uspeli smo da napravimo film „Pun džak animacije“ pomoću tehnike kolaža, plastelina i crteža. Društvo je najbolje kao i prostor u kome radimo. Vlade Stanić, moj mentor, će u srcu zauvek ostati mlad, bez obzira na svoje godine. Miki Simonović ponekad voli da viče, ali svi mu opraštaju jer tu viku obično mi izazovemo. Marija brine o nama kao da smo njena dečica. Brižna je i nežna, a njen osmeh puno toga govori. Vita baš voli da fotografiše i to me ponekad nervira, ali zato odlično govori strane jezike.
Jagodina, kao grad, je vrlo lepa. Dom u kome boravimo nije baš kakav sam očekivala, ali ipak izdržavamo bez vrata wc-a. Na žalost, za 2 dana idemo kući, ali verovatno ćemo ovde ponovo doći i već se radujem tom dolasku.

Katarina Pantović, 12 god. - Čačak

U ovu radionicu sam došla sa drugaricom da bih svoj raspust učinila lepšim i zabavnijim i da bih nešto naučila. U ovoj našoj dragoj radionici sam naučila dosta toga o vrstama filmova. Takođe sam upoznala dosta novih drugara iz drugih škola filma. Svi su dobri drugovi i jako su talentovani.
Tu je Marija koja nam pomaže i jako je fina. Zatim Vita koji vodi računa o svojoj deci i stalno fotografiše. Tu je i čika Miki koji je malo strožiji i uvek podvikne kad se mi smejemo umesto da radimo, ali jako je duhovit.
U radionici postoje tri tehnike: plastelin, kolaž i crtež. I svima bih preporučila da nam se iduće godine pridruže.

Milica Pipović, 11 god. - Jagodina

Animacija je moja zanimacija. Član sam LAF-a (lozovički animirani film). Moj brat je počeo da se bavi animiranim filmom, pa sam i ja odlučila da se isprobam u tome. Sa drugovima iz škole sam napravila film „Milica i Milan“. Odmah sam shvatila da je animiranje težak posao, ali nama je bilo malo lakše jer smo radili sa lutkama. U Jagodini nam je lepo, naučili smo mnogo toga što nismo do sada znali, ali ne samo to, već smo i upoznali mnogo novih drugara iz drugih radionica animiranog filma – Vranje, Čačak, Jagodina.
Milica Životić – Lozovik
U JAF sam došla da bi se družila i upoznavala sa decom iz drugih gradova Srvije kroz crtanje i stvaranje filmova.
Ja sam se prijavila jer me je nastavnik likovnog, Kan, naterao. Prvo sam mislila da je dosadno, ali sada vidim da sam pogrešila jer je ovde super druženje. Upoznala sam mnogo drugara i vrlo mi je bilo zabavno ovih pet dana. Omiljeni učitelj bio mi je čika Miki, ali ni drugi nisu bili loši.
Juče smo bili na malom izletu i išli smo u manastir Manasiju i na Lisinu reke Resave. Bilo je super, a čak smo imali i ručak pored vodopada. Ja sam oduševljena ovim događanjima i nadam se da ćemo dobro proći na premijeri.
Prvi put dolazim u JAF i nadam se da ću doći i sledeće godine.

Petra Jelača, 12 god. - Jagodina

Crtanim filmom sam počela da se bavim zato što jako volim da crtam, a i zato što je to vrlo zanimljiv, ali ipak i težak posao. Sa drugovima iz Lozovika sam napravila film „Milica i Milan“. U Jagodinu sam došla sa namerom da naučim sve o animiranim filmovima i da se, što je najvažnije, družim i upoznam nove drugare. Naporno je raditi crtane filmove, ali je posle lepo gledati kako si u nečemu uspeo. Nastaviću da se bavim crtanim filmom jer je to jedno novo iskustvo u kome možeš da pokažeš da si najbolji.

Slađana Lekić - Lozovik

Sa animacijom sam se susrela u letnjoj radionici animiranog filma na predlog nastavnika likovnog. Radionica traje nedelju dana i svakog dana smo radili od 9 do 13 časova, ručali pa bismo imali slobodno vreme do 4, pa bismo radili do 9. Imali smo i ekskurziju do manastira Manasije i Lisina gde smo videli velike vodopade. U ovoj radionici smo upoznali mnogo drugara kao i njihove učitelje. Napravili smo lepe filmove i svako je dao sve od sebe. Vidimo se sledeće godine.

Teodora Simonović, 12 god. - Jagodina







Utisci o radionici:

Moje razmišljanje….
Stefan Ristić, 15. god. OŠ “ Goran Ostojić”

Pa eto, dođe vreme da se i mi, jadodinci, malo naučimo kako se pravi animirani film.
Ne znam otkud i zašto je ova škola ovde, ali mi je drago. Tako, jednog dana sam samo čuo da sam upisan na “seminar animiranog filma” (kako sam obavešten). U početku mi je to zvučalo pomalo glupo, jer bi mi oduzelo nedelju dana raspusta. Da , volim animirane filmove, ali mi seminar ne zvuči privlačno. Ipak pristao sam da dođem.
Prvi susret me je oduševio, kada sam video sa kime ću da radim. Prvi utisak je vrlo važan a čika Miki je pokazao da je veoma inteligentan čovek.
Sledećeg dana je krenulo kreiranje priče i likova. Istina je , više sam očekivao ali sam tek kasnije shvatio da je to prvi crtani koji svako od nas crta. Većina dece koja su došla ne zna dovoljno dobro da crta. Naravno nas reditelj stalno nam je govorio kako nije važno toliko crtanje koliko tajming.
U našoj učionici koju sm ja , prvog dana nazvao “mučionoca”, stalno ima šale. Ali nekada nastanu mali sukobi interesa reditelja i crtača, tako da se mi stalno pitamo: “ Zašto smo se prepustili ovoj torturi?” A onda dođu trenuci sa dosta šale i radosti.
Mene je čak Miki jednom iskritikovao kako najsporije radim i kako se ne trudim, ali je to bilo samo zbog jednog nesporazuma. A ja mogu reći da se najviše trudim (he-he). Čuli smo da Miki planira da vodi nas četvoro u Vranje na međunarodnu radionicu animiranog filma, a ja se nadam da ću to biti ja.
Pa , da ne dužim više, nego da kažem da je ovo veoma dobro za učenje i napredovanje. Treba imati još ovakvih škola u Srbiji.
Ja se još mogu zahvaliti ljudima koji su ovo omogućili.


Aleksandra Đorđević, 11 god. OS “Rada Miljković”

Počelo je kada me je drugarica preporučila nastavnici za školu animiranog filma. U početku mi je bili dosadno, jer smo slušali dosadna predavanja i “dosadnog “ Mikija. Drugi dan je bilo malo bolje , smišljali smo koja bi tema mogla biti najbolja a da se vezuje za Jagodinu. Već trećeg dana promenila sam mišljenje o svemu i jako mi se dopalo. Sada mi je žao što sam mislila takve gluposti i što Miki ide tako brzo. Jedva cekam da vidim film u koji sam uložila sav svoj trud.

 

 

 

 

 

 

 

 

© Agencija Autentik